|
Da povijest čini temelj svake kulture, naroda i svakog pojedinca vrlo zorno prikazao je kroz svoj veliki interes i kroz monografiju Tragovi osmanske kulture u kojoj se obilježavaju i opisuju događaji koji su imali izravan utjecaj na ljude i kulturu na svim razinama, koji su živjeli u to vrijeme, ali i dali pečat nekim budućim pokoljenjima. Doktor znanosti Oğuz Aydemir dolazi iz rodne Turske u kojoj je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje na koledžima u Ankari – T.E.D. Ankara Koleji te američkim koledžima – Talas Amerikan Ortaokulu i Tarsus Amerikan Koleji. Nadalje, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Istanbulu, a poslijediplomski studij iz znanstvene grane europskih integracija završio je na Sveučilištu u Amsterdamu i stekao titulu doktora znanosti. Za prelijepu Hrvatsku vezala ga je ljubav prema divnoj supruzi rođenoj ispod našeg neba.
Gospodin Aydemir odavno je uplivao u poduzetničke vode u kojima je iznimno uspješan, a njegova socijana osviještenost i djelovanje u zajednici prepoznato je na mnogim područjima.
Tijekom svoje karijere, a do današnjeg dana, gospodin Aydemir član je brojnih neprofitnih organizacija i tijela kojima aktivno doprinosi u području filantropije i socijalne odgovornosti.
W: Od kuda se kod Vas pojavila strast za proučavanjem povijesti i kulture?
Moja strast prema povijesti i kulturi je oduvijek bila prisutna uz moj aktivni poslovni život. To je bio hobi uz čiju pomoć sam uravnotežio svoj život i imao dugoročno zadovoljstvo ispunjenog života. Poslovno upravljanje i upravljanje vođenju poslova također se nadopunjuje s društvenim aspektom moje strasti. Obnova starog amfiteatra s tisuću sjedećih mjesta, muzej za poznatog slikara, podizanje spomenika heroju neovisnosti, objavljivanje višejezičnih knjiga, sponzoriranje koncerata klasične muzike ili pokroviteljstvo nad koncertom posvećenom Georgu Gershwinu u Istanbulu, organiziranje izložbe o Sulejmanovom kartografu Piri Reisu u Hrvatskoj kao i cijeli niz drugih događanja samo su dio ostavštine.
W: Što vas je motiviralo za izdavanje monografiju ‘Tragovi osmanske kulture u Hrvatskoj’?
Tragovi osmanske kulture u Hrvatskoj je monografija koja je rezultat potrage za zajedničkim nasljeđem iz naše povijesti. Na putovanju po Hrvatskoj, uočio sam mnoštvo osmanskih predmeta a informacije o njima su bile oskudne i raspršene po raznim izvorima a sažet skup informacija o njima skoro pa nije postojala. Moja inicijativa je bila jednostavna sakupiti sve što se moglo sakupiti po pitanju materijalne i nematerijalne baštine čak i iz neakademskih knjiga. Siguran sam kako će bolji i jezgrovitiji projekti slijediti. Svaki puta kada saznam o novim otkrićima starih osmanskih struktura, osjećam kako postoje čvrste veze između Hrvata i Turaka, učenje istih riječi koje su još uvijek nakon toliko vremena u upotrebi čini me izuzetno uzbuđenim.
W: Mogu li se povijesni događaji promatrati na novi način kroz ovakve projekte?
Povijesni događaji se slave u mnogim dijelovima svijeta, Trafalgar, Waterloo, Anzac su neki događaji iz kojih su obije strane na takvoj povijesti stvorile čvrste poveznice. Slični događaji koji se tako slave i u Hrvatskoj je Picokijada. Takve obljetnice mogu privući i Turke i pružiti priliku za dijeljenjem zajedničkog nasljeđa iz povijesti. Izrazito domoljubno okupljanje u Sinju, Sinjska Alka i druga mogu biti savršen primjer jakih veza za buduće generacije. Činjenica je kako se tijekom 16. stoljeća hrvatski govorio na visokom Osmanskom sudu bez prevoditelja je jedna od zaboravljenih aspekata povijesnih odnosa između dviju zemalja.
W: Na kojem polju se najviše osjeća utjecaj osmanske kulture u Hrvatskoj? Je li to bilo u jeziku, arhitekturi, kulinarskim vještinama ili nečem trećem?
Utjecaj osmanske kulture danas je najuočljiviji je u turskim riječima koje su još uvijek u upotrebi. I druge poveznice su također bitni ali čak i nakon toliko stoljeća iste riječi koje su još uvijek u upotrebi je jako primjetna.
W: Kako gledate na službene odnose između Turske i Hrvatske?
Za komentiranje službenih odnose između dviju zemalja nisam najbolja osoba ali od osnivanja Hrvatske do danas Turska je bila jako bliska s Hrvatskom.
W: Podržavate mnoga istraživanja i mlade naraštaje u različitim projektima. Da li nam možete reći o kojim projektima se radi i kako se stvara povjetrenje između idejnog začetnika i želje za financijskom podrškom?
Kao predsjednik društva za tursku podvodnu arheologiju i direktor Instituta za nautičku arheologiju na sveučilištu A&M u Texasu, vodim projekte s mnoštvom studenata. Ponekada pod pokroviteljstvom ili kao sponzor aktivnosti podupiremo studente na jezične tečajeve, poslijediplomsko obrazovanje, iskapanja ili istraživanja, tiskanje publikacija, držanje predavanja i slično. Vjerujemo u mladu generaciju te joj pokušavamo ponuditi razne mogućnosti za budućnost kroz naše područje interesa.
Autor: Diana Mikloš
KAYNAK: https://www.wish.hr/oguz-aydemir/
|
