15. lipnja 1573. godine u Presovu je umro Antun Vrančić. Nekoliko dana prije smrti primio je obavijest od Pape da je imenovan kardinalom. Pokopan je, po vlastitoj želji, u crkvi Sv. Nikole u Trnavi, slovačkom gradiću udaljenom 50 kilometara od Bratislave, odnosno nekadašnjeg Požuna, u kojemu je inače često boravio.
Među brojnim poznatim šibenskim umjetnicima, humanistima i znanstvenicima s kraja srednjeg i početka novog vijeka istaknuto mjesto pripada obitelji Vrančić. Ona je dala više poznatih ličnosti, poput književnika i povjesničara Mihovila Vrančića ili glasovitog leksikografa i izumitelja Fausta Vrančića. Najstariji iz te obitelji bio je Antun Vrančić, crkveni prelat, ali i istaknuti hrvatski pjesnik latinist, povjesničar, putopisac i arheolog.
Rođen je na današnji dan 1504. u Šibeniku. O njegovu obrazovanju brinuli su se ujak Ivan Statilić i drugi rođak ban Petar Berislavić, koji uvode mladog Vrančića u krugove ugarskog dvora. U dvadest i šestoj godini Vrančić postaje osobni tajnik kralja Ivana Zapolje, koji mu povjerava diplomatske misije. Nakon smrti Ivana Zapolje odlazi Habsburgovcima na bečki dvor. Carevima Ferdinandu I. i Maksimilijanu II.nezamjenjiv je pregovarač na turskom dvoru, sa sultanima Sulejmanom I. i Sulejmanom II.
Zbog zasluga u postizanju mirovnih sporazuma s Osmanlijama Vrančić je imenovan velikim knezom, nadbiskupom i kraljevim savjetnikom. U to se doba Antun Vrančić brinuo i za školovanje svoga nećaka Fausta Vrančića, budućeg biskupa i leksikografa svjetskog glasa.
Usporedno s tako uspjelom karijerom diplomata Antun Vrančić piše pjesme, pretežito na latinskom, ali i na talijanskom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Piše i niz zapaženih putopisa i znanstvenih djela. Njegove povijesne zbirke i biografije važno su svjedočanstvo o ugarskom dvoru i razdoblju nakon smrti Matije Korvina 1490. pa do kraja 16. stoljeća. Od posebne su važnosti Vrančićevi arheološki radovi, proučavanja rimskih spomenika koja su okrunjena otkrićem kamene ploče s uklesanim popisom djela i časti rimskog cara Augusta. Sačuvano je više stotina Vrančićevih pisama koja se smatraju najvišim dostignućem hrvatske epistolografije. Bavio se i prevođenjem te pisao djela iz geografije i etnografije.
